Najbolje prijateljice u školi su se nalazile vikendima da bi isprogramirale AISight
Aplikacija ima genijalne mogućnosti
“Dogodilo se zapravo spontano. Ne mogu točno precizirati kad smo odlučile raditi na ovome, sjećam se da smo došle do profesora informatike i našeg mentora. Sjeli smo skupa u prostoriju za inventuru i razradili strategiju, što ćemo i kako, podijelili neke prve zadatke i krenuli s radom”, prisjeća se Lea.
Odmah nam pojašnjava i kako aplikacija funkcionira. Naime, postoje različite opcije – od kratkog zvučnog opisa onoga što se nalazi ispred osobe, do proizvoljnog opisa slike koji omogućuje korisniku da glasovno upita što se točno nalazi pred njim, je li prostorija ured, kakvo je raspoloženje ljudi i slično.
“Postoji i opcija ‘boje na slici’ koja zvučnim zapisom prepoznaje boje što uvelike pomaže pri odijevanju. Postoji i opcija ‘opis lokacije’ koja na temelju onoga što kamera vidi detaljno opisuje gdje se osoba nalazi, dok opcija ‘trenutna adresa’ osobi kaže točnu ulicu i kućni broj gdje se nalazi”, nadovezuje se profesor Mario Salai, njihov mentor.
Pojašnjava da aplikacija ima i mogućnost čitanja teksta s fotografija, pretraživanja informacija, prikaza točnog vremena, ali i poziva hitne pomoći putem glasovne naredbe
Subotom su dolazile u školu
Profesor kaže da u gotovo svakoj generaciji ima nekolicina pojedinaca koji se svojim trudom, opažanjem ili bistrinom uma jednostavno istaknu. “Njih su dvije pokazale jasan interes. Za prethodni su projekt dolazile subotom i nedjeljom, ja bih otključao školu, a one bi sjedile satima i programirale. To je bilo dovoljno za mene”, kaže.
On bi im pomogao ako zapnu, predlagao rješenja i mentorski ih usmjeravao. “Bilo je tu i gledanja Indijaca na YouTubeu, hvala im. Radili bismo satima, naručili hranu i tako ovdje provodili vrijeme”, kaže Vanesa.
U svojoj su bazi tijekom godinu dana, među kartonskim kutijama hrane iz dostave i plastičnim bocama, razvili rješenje koje bi moglo biti revolucionarno.
Aplikaciju su testirali u Udruzi za slijepe
“Kad smo aplikaciju prezentirale slijepim i slabovidnim u udruzi u Osijeku bili su oduševljeni i to nam je bila dodatna motivacija da je nastavimo još više usavršavati”, kaže Lea i priznaje nam da u slobodno vrijeme ona i Vanesa ne razgovaraju o ovome.
Ako nisu u školskom skladištu, kad sjednu na veliku kavu s toplim mlijekom nakon nastave, kaleidoskopski će protresti sva događanja u školi i izvan nje – tko je koga i kada pogledao, zašto, a zatim će provjeriti tko kako stoji sa zadacima za projekt.
“Ideja je da se ravnopravno podijelimo, ali i da uskačemo jedni drugima ako negdje u procesu zapne”, pojašnjava Vanesa.
Nema odustajanja
“Ali su zato naši roditelji oduševljeni i ne prestaju govoriti o tome. Mislim da nema fotografije s natjecanja, a da je moj tata nije podijelio na Facebooku uz opis kako je ponosan na mene. Lijepo je to čuti”, kaže Lea i dodaje da niti u jednom trenutku ni ona ni Vanesa nisu poželjele odustati.
Koliko god bilo teško i naporno, ponekad nevjerojatno dosadno i demotivirajuće, kad bi satima pokušavale shvatiti umjetnu inteligenciju, kad bi možda radije planirale izlaske i druženja s ekipom, bile su ustrajne.
Možda zato što su negdje duboko u sebi obećale završiti ono što bi moglo unaprijediti život članova njihovih obitelji.
‘Provodimo i previše vremena zajedno’
Svaki su dan zajedno, tijekom nastave, dijeleći klupu, ali i nakon škole pa i vikendima i praznicima. “Vanesa će spavati satima, gora je od mene. S novim je ljudima malo opreznija, ali kad se treba zauzeti za nešto, onda je prva i znaš da će te braniti”, kaže Lea koju njezina najbolja prijateljica slično opisuje.
“Svojevoljna, tvrdoglava i nevjerojatno uporna. Kad zagrize, ne pušta. Onaj tip osobe koji će u sedam ujutro pričati bez prestanka. Obožava kriminalističke filmove, tu smo slične, ali će rado pogledati i neke ljubavne otrcane”, ruga se Vanesa.
Kad treba ići u kino, kažu, onda nastaje problem. “Mora uvijek biti neki kompromis, ali snađemo se”, dodaje.
Vijest je preuzeta sa stranice: https://www.telegram.hr/partneri/vanesa-i-lea-u-skolskom-skladistu-u-belom-manastiru-napravile-su-aplikaciju-koja-mijenja-zivote-slijepih-osoba/
